harabàtija
harabàtija m 〈N mn -e〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | harabatija |
| G | harabatije |
| D | harabatiji |
| A | harabatiju |
| V | harabatijo |
| L | harabatiji |
| I | harabatijom |
| množina | |
| N | harabatije |
| G | harabatija |
| D | harabatijama |
| A | harabatije |
| V | harabatije |
| L | harabatijama |
| I | harabatijama |
Definicija
| 1. | reg. zast. onaj koji je ogrezao u piću i zato zapušten i propao; bekrija |
| 2. | a. pov. u perzijskoj poeziji stara krčma gdje su se slobodoumni pjesnici sastajali i izmjenjivali misli b. dotrajala, stara, zapuštena kuća; ruina, ruševina |
Etimologija
✧ tur. harabati ← arap. ḫarābātī: ruine ← ḫarābä: ruina
