hȅklati
hȅklati (, što) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| heklati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | heklam |
| 2. | heklaš |
| 3. | hekla |
| množina | |
| 1. | heklamo |
| 2. | heklate |
| 3. | heklaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | heklat ću |
| 2. | heklat ćeš |
| 3. | heklat će |
| množina | |
| 1. | heklat ćemo |
| 2. | heklat ćete |
| 3. | heklat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | heklah |
| 2. | heklaše |
| 3. | heklaše |
| množina | |
| 1. | heklasmo |
| 2. | heklaste |
| 3. | heklahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | heklao sam |
| 2. | heklao si |
| 3. | heklao je |
| množina | |
| 1. | heklali smo |
| 2. | heklali ste |
| 3. | heklali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam heklao |
| 2. | bio si heklao |
| 3. | bio je heklao |
| množina | |
| 1. | bili smo heklali |
| 2. | bili ste heklali |
| 3. | bili su heklali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | heklaj |
| množina | |
| 1. | heklajmo |
| 2. | heklajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| heklajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| heklao, heklala, heklalo | |
| heklali, heklale, heklala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| heklan, heklana, heklano | |
| heklani, heklane, heklana | |
Definicija
reg.
| 1. | izrađivati čipke ili slične radove posebnom iglom (kukicom); kačkati, kukičati |
| 2. | žarg. a. praviti stalno iste nesvjesne pokrete rukom (zbog tika, bolesti i sl.) b. motati usnama i jezikom u govoru (zbog pijanstva, umora i sl.) c. u pijanom stanju bauljati cestom; posrtati, teturati |
Etimologija
✧ njem. heckeln
