hi fi (II)
hi fi (II) (izg. hȃj fȋ/hȃj fȃj) m
Definicija
| 1. | tehn. uređaji (gramofoni, magnetofoni, rekorderi i sl.) s takvom reprodukcijom zvuka |
| 2. | meton. vjerna i iznimno kvalitetna reprodukcija zvuka preko pojačala i zvučnika |
Sintagma
∆ hi fi linija skup povezanih naprava za reprodukciju zvuka, ob. gramofon, kasetofon, radioaparat, CD plejer koji preko pojačala i zvučnika reproduciraju izvrstan zvuk s nosača zvuka
Etimologija
✧ vidi hi fi (I)
