elidírati
elidírati (što) dv. 〈prez. elìdīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| elidirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | elidiram |
| 2. | elidiraš |
| 3. | elidira |
| množina | |
| 1. | elidiramo |
| 2. | elidirate |
| 3. | elidiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | elidirat ću |
| 2. | elidirat ćeš |
| 3. | elidirat će |
| množina | |
| 1. | elidirat ćemo |
| 2. | elidirat ćete |
| 3. | elidirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | elidirah |
| 2. | elidiraše |
| 3. | elidiraše |
| množina | |
| 1. | elidirasmo |
| 2. | elidiraste |
| 3. | elidirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | elidirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | elidirao sam |
| 2. | elidirao si |
| 3. | elidirao je |
| množina | |
| 1. | elidirali smo |
| 2. | elidirali ste |
| 3. | elidirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam elidirao |
| 2. | bio si elidirao |
| 3. | bio je elidirao |
| množina | |
| 1. | bili smo elidirali |
| 2. | bili ste elidirali |
| 3. | bili su elidirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | elidiraj |
| množina | |
| 1. | elidirajmo |
| 2. | elidirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| elidirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| elidiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| elidirao, elidirala, elidiralo | |
| elidirali, elidirale, elidirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| elidiran, elidirana, elidirano | |
| elidirani, elidirane, elidirana | |
Definicija
| 1. | (u)činiti tako da tko ili što izostane; zaobići/zaobilaziti koga; izostaviti/izostavljati, ispustiti/ispuštati |
| 2. | gram. izostaviti/izostavljati samoglasnik, ob. ispred drugog samoglasnika |
Etimologija
✧ lat. elidere: izbiti, istjerati, ukloniti
