emulírati
emulírati dv. 〈prez. emùlīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| emulirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | emuliram |
| 2. | emuliraš |
| 3. | emulira |
| množina | |
| 1. | emuliramo |
| 2. | emulirate |
| 3. | emuliraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | emulirat ću |
| 2. | emulirat ćeš |
| 3. | emulirat će |
| množina | |
| 1. | emulirat ćemo |
| 2. | emulirat ćete |
| 3. | emulirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | emulirah |
| 2. | emuliraše |
| 3. | emuliraše |
| množina | |
| 1. | emulirasmo |
| 2. | emuliraste |
| 3. | emulirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | emulirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | emulirao sam |
| 2. | emulirao si |
| 3. | emulirao je |
| množina | |
| 1. | emulirali smo |
| 2. | emulirali ste |
| 3. | emulirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam emulirao |
| 2. | bio si emulirao |
| 3. | bio je emulirao |
| množina | |
| 1. | bili smo emulirali |
| 2. | bili ste emulirali |
| 3. | bili su emulirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | emuliraj |
| množina | |
| 1. | emulirajmo |
| 2. | emulirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| emulirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| emuliravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| emulirao, emulirala, emuliralo | |
| emulirali, emulirale, emulirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| emuliran, emulirana, emulirano | |
| emulirani, emulirane, emulirana | |
Definicija
| 1. | (što) nadvlada (va)ti što, biti premoćniji od čega [poruka učitelja emulira izvorno iskustvo]; nadvisiti/nadvisivati, prevladati/prevladávati |
| 2. | () inform. provoditi/provesti emulaciju |
Etimologija
✧ lat. aemulari
