fàlkōn
fàlkōn m 〈G falkóna〉
Definicija
vojn. artiljerijsko, vatreno oružje razmjerno široke cijevi kojim se na veće udaljenosti ispaljuju granate; top starije proizvodnje
Onomastika
♦ pr. (prema zanimanju sokolara ili nadimačka): Fàlkōni (Dubrovnik, Primorje), usp. Falkner, usp. Sokol, usp. Šain
Etimologija
✧ tal. falcone: sokol
