evocírati
evocírati (što) dv. 〈prez. evòcīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| evocirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | evociram |
| 2. | evociraš |
| 3. | evocira |
| množina | |
| 1. | evociramo |
| 2. | evocirate |
| 3. | evociraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | evocirat ću |
| 2. | evocirat ćeš |
| 3. | evocirat će |
| množina | |
| 1. | evocirat ćemo |
| 2. | evocirat ćete |
| 3. | evocirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | evocirah |
| 2. | evociraše |
| 3. | evociraše |
| množina | |
| 1. | evocirasmo |
| 2. | evociraste |
| 3. | evocirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | evocirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | evocirao sam |
| 2. | evocirao si |
| 3. | evocirao je |
| množina | |
| 1. | evocirali smo |
| 2. | evocirali ste |
| 3. | evocirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam evocirao |
| 2. | bio si evocirao |
| 3. | bio je evocirao |
| množina | |
| 1. | bili smo evocirali |
| 2. | bili ste evocirali |
| 3. | bili su evocirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | evociraj |
| množina | |
| 1. | evocirajmo |
| 2. | evocirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| evocirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| evociravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| evocirao, evocirala, evociralo | |
| evocirali, evocirale, evocirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| evociran, evocirana, evocirano | |
| evocirani, evocirane, evocirana | |
Definicija
| 1. | pobuditi/pobuđivati predodžbe, dozvati/dozivati u pamet [evocirati ratna stradanja] |
| 2. | pozvati/pozivati, okupljati [evocirati mračne sile] |
Etimologija
✧ vidi evokácija
