evolvírati
evolvírati dv. 〈prez. evòlvīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| evolvirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | evolviram |
| 2. | evolviraš |
| 3. | evolvira |
| množina | |
| 1. | evolviramo |
| 2. | evolvirate |
| 3. | evolviraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | evolvirat ću |
| 2. | evolvirat ćeš |
| 3. | evolvirat će |
| množina | |
| 1. | evolvirat ćemo |
| 2. | evolvirat ćete |
| 3. | evolvirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | evolvirah |
| 2. | evolviraše |
| 3. | evolviraše |
| množina | |
| 1. | evolvirasmo |
| 2. | evolviraste |
| 3. | evolvirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | evolvirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | evolvirao sam |
| 2. | evolvirao si |
| 3. | evolvirao je |
| množina | |
| 1. | evolvirali smo |
| 2. | evolvirali ste |
| 3. | evolvirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam evolvirao |
| 2. | bio si evolvirao |
| 3. | bio je evolvirao |
| množina | |
| 1. | bili smo evolvirali |
| 2. | bili ste evolvirali |
| 3. | bili su evolvirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | evolviraj |
| množina | |
| 1. | evolvirajmo |
| 2. | evolvirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| evolvirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| evolviravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| evolvirao, evolvirala, evolviralo | |
| evolvirali, evolvirale, evolvirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| evolviran, evolvirana, evolvirano | |
| evolvirani, evolvirane, evolvirana | |
Etimologija
✧ vidi evolúcija
