europeizírati
europeizírati (koga, što) dv. 〈prez. europeìzīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. europeìzīrān, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
europeizirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | europeiziram |
2. | europeiziraš |
3. | europeizira |
množina | |
1. | europeiziramo |
2. | europeizirate |
3. | europeiziraju |
futur | |
jednina | |
1. | europeizirat ću |
2. | europeizirat ćeš |
3. | europeizirat će |
množina | |
1. | europeizirat ćemo |
2. | europeizirat ćete |
3. | europeizirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | europeizirah |
2. | europeiziraše |
3. | europeiziraše |
množina | |
1. | europeizirasmo |
2. | europeiziraste |
3. | europeizirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | europeizirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | europeizirao sam |
2. | europeizirao si |
3. | europeizirao je |
množina | |
1. | europeizirali smo |
2. | europeizirali ste |
3. | europeizirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam europeizirao |
2. | bio si europeizirao |
3. | bio je europeizirao |
množina | |
1. | bili smo europeizirali |
2. | bili ste europeizirali |
3. | bili su europeizirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | europeiziraj |
množina | |
1. | europeizirajmo |
2. | europeizirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
europeizirajući | |
glagolski prilog prošli | |
europeiziravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
europeizirao, europeizirala, europeiziralo | |
europeizirali, europeizirale, europeizirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
europeiziran, europeizirana, europeizirano | |
europeizirani, europeizirane, europeizirana |