Hrvatski jezični portal

Fàeton

Fàeton m

Definicija
mit. sin grčkog boga Sunca Helija i Klimene, Oceanove kćeri; posudivši očeva Sunčana kola, vozio ih je tako blizu Zemlji da ga je Zeus usmrtio munjom kako ne bi zapalio svijet
Etimologija
grč. Phaéthōn