filozofírati
filozofírati () nesvrš. 〈prez. filozòfīrām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
filozofirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | filozofiram |
2. | filozofiraš |
3. | filozofira |
množina | |
1. | filozofiramo |
2. | filozofirate |
3. | filozofiraju |
futur | |
jednina | |
1. | filozofirat ću |
2. | filozofirat ćeš |
3. | filozofirat će |
množina | |
1. | filozofirat ćemo |
2. | filozofirat ćete |
3. | filozofirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | filozofirah |
2. | filozofiraše |
3. | filozofiraše |
množina | |
1. | filozofirasmo |
2. | filozofiraste |
3. | filozofirahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | filozofirao sam |
2. | filozofirao si |
3. | filozofirao je |
množina | |
1. | filozofirali smo |
2. | filozofirali ste |
3. | filozofirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam filozofirao |
2. | bio si filozofirao |
3. | bio je filozofirao |
množina | |
1. | bili smo filozofirali |
2. | bili ste filozofirali |
3. | bili su filozofirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | filozofiraj |
množina | |
1. | filozofirajmo |
2. | filozofirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
filozofirajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
filozofirao, filozofirala, filozofiralo | |
filozofirali, filozofirale, filozofirala |
1. | razmišljati o filozofskim pitanjima, razmišljati na filozofski način |
2. | razg. iron. a. mudrijašiti, pametovati b. isključivo besplodno pričati, a ništa ne raditi |