fingírati
fingírati nesvrš. 〈prez. fìngīrām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
fingirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | fingiram |
2. | fingiraš |
3. | fingira |
množina | |
1. | fingiramo |
2. | fingirate |
3. | fingiraju |
futur | |
jednina | |
1. | fingirat ću |
2. | fingirat ćeš |
3. | fingirat će |
množina | |
1. | fingirat ćemo |
2. | fingirat ćete |
3. | fingirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | fingirah |
2. | fingiraše |
3. | fingiraše |
množina | |
1. | fingirasmo |
2. | fingiraste |
3. | fingirahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | fingirao sam |
2. | fingirao si |
3. | fingirao je |
množina | |
1. | fingirali smo |
2. | fingirali ste |
3. | fingirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam fingirao |
2. | bio si fingirao |
3. | bio je fingirao |
množina | |
1. | bili smo fingirali |
2. | bili ste fingirali |
3. | bili su fingirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | fingiraj |
množina | |
1. | fingirajmo |
2. | fingirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
fingirajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
fingirao, fingirala, fingiralo | |
fingirali, fingirale, fingirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
fingiran, fingirana, fingirano | |
fingirani, fingirane, fingirana |
1. | lažno predstavljati ili što izvoditi radi obmanjivanja [fingirati krađu]; izmišljati |
2. | pretvarati se [fingirati bolest]; izigravati, praviti se, simulirati |