fiksírati se
fiksírati se (za što) dv. 〈prez. fìksīrām se, pril. sad. -ajūći se, pril. pr. -āvši se, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| fiksirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | fiksiram |
| 2. | fiksiraš |
| 3. | fiksira |
| množina | |
| 1. | fiksiramo |
| 2. | fiksirate |
| 3. | fiksiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | fiksirat ću |
| 2. | fiksirat ćeš |
| 3. | fiksirat će |
| množina | |
| 1. | fiksirat ćemo |
| 2. | fiksirat ćete |
| 3. | fiksirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | fiksirah |
| 2. | fiksiraše |
| 3. | fiksiraše |
| množina | |
| 1. | fiksirasmo |
| 2. | fiksiraste |
| 3. | fiksirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | fiksirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | fiksirao sam |
| 2. | fiksirao si |
| 3. | fiksirao je |
| množina | |
| 1. | fiksirali smo |
| 2. | fiksirali ste |
| 3. | fiksirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam fiksirao |
| 2. | bio si fiksirao |
| 3. | bio je fiksirao |
| množina | |
| 1. | bili smo fiksirali |
| 2. | bili ste fiksirali |
| 3. | bili su fiksirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | fiksiraj |
| množina | |
| 1. | fiksirajmo |
| 2. | fiksirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| fiksirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| fiksiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| fiksirao, fiksirala, fiksiralo | |
| fiksirali, fiksirale, fiksirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| fiksiran, fiksirana, fiksirano | |
| fiksirani, fiksirane, fiksirana | |
Definicija
| 1. | čvrsto se vezati/vezivati za što u smislu pripadanja ili ovisnosti, ne htjeti odstupiti/odstupati od čega, ne moći drugačije misliti o čemu [fiksirati se na svoje predrasude] |
| 2. | pričvrstiti/pričvršćivati se, usp. fiksirati (1) |
Etimologija
✧ vidi fiksírati
