fònōn
fònōn m 〈G fonóna〉
Definicija
fiz. elementarna čestica (kvant) zvučnih valova (vibracije kristalne rešetke) u čvrstim tijelima; širenje zvuka kroz neko čvrsto tijelo može se shvatiti kao valna pojava (titranje atoma ili molekula od kojih se to tijelo sastoji) ali istovremeno to širenje ima čestična svojstva i predstavlja gibanje snopa fonona kroz to tijelo (fononi se mogu sudarati međusobno kao i sa elektronima ti efekti su vrlo važni u ograničavanju termičke vodljivosti kao i u povećavanju električnog otpora), usp. foton
Etimologija
✧ fono- + v. fo (t)on
