fonotéka
fonotéka ž 〈D L -éci〉
Definicija
| 1. | zbirka zvukovnih zapisa (gramofonskih ploča, magnetskih traka, diskova itd.) na kojima su sačuvani dokumenti, razgovori, glazba itd., usp. videoteka |
| 2. | meton. materijali koji se slušaju |
Etimologija
✧ fono- + -teka
