amizírati
amizírati (koga, se) dv. 〈prez. amìzīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| amizirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | amiziram |
| 2. | amiziraš |
| 3. | amizira |
| množina | |
| 1. | amiziramo |
| 2. | amizirate |
| 3. | amiziraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | amizirat ću |
| 2. | amizirat ćeš |
| 3. | amizirat će |
| množina | |
| 1. | amizirat ćemo |
| 2. | amizirat ćete |
| 3. | amizirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | amizirah |
| 2. | amiziraše |
| 3. | amiziraše |
| množina | |
| 1. | amizirasmo |
| 2. | amiziraste |
| 3. | amizirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | amizirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | amizirao sam |
| 2. | amizirao si |
| 3. | amizirao je |
| množina | |
| 1. | amizirali smo |
| 2. | amizirali ste |
| 3. | amizirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam amizirao |
| 2. | bio si amizirao |
| 3. | bio je amizirao |
| množina | |
| 1. | bili smo amizirali |
| 2. | bili ste amizirali |
| 3. | bili su amizirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | amiziraj |
| množina | |
| 1. | amizirajmo |
| 2. | amizirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| amizirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| amiziravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| amizirao, amizirala, amiziralo | |
| amizirali, amizirale, amizirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| amiziran, amizirana, amizirano | |
| amizirani, amizirane, amizirana | |
Definicija
žarg. ekspr. (u)činiti da bude ugodno, zabavno, naći/nalaziti razonodu; zabavljati, razonoditi, uveseljavati
Etimologija
✧ njem. amüsieren ← fr. amuser
