glȅ (II)
glȅ (II) (glȅ-glȅ)
Definicija
| 1. | imp. koji poziva da se nešto neposredno vidljivo uoči, koji upozorava da se nešto zanimljivo ili neočekivano, ob. ugodno oku vidi ili zapazi = gledaj |
| 2. | u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika izražava čuđenje nad onim što sugovornik kaže, iznenađenje što on tako govori ili nevjericu u njegove smione riječi [A: Ja ću dati sve od sebe, jer kad ja nešto odlučim...B: Gle, gle!] |
Etimologija
✧ vidi glȅdati
