generalizírati
generalizírati (što) dv. 〈prez. generalìzīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| generalizirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | generaliziram |
| 2. | generaliziraš |
| 3. | generalizira |
| množina | |
| 1. | generaliziramo |
| 2. | generalizirate |
| 3. | generaliziraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | generalizirat ću |
| 2. | generalizirat ćeš |
| 3. | generalizirat će |
| množina | |
| 1. | generalizirat ćemo |
| 2. | generalizirat ćete |
| 3. | generalizirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | generalizirah |
| 2. | generaliziraše |
| 3. | generaliziraše |
| množina | |
| 1. | generalizirasmo |
| 2. | generaliziraste |
| 3. | generalizirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | generalizirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | generalizirao sam |
| 2. | generalizirao si |
| 3. | generalizirao je |
| množina | |
| 1. | generalizirali smo |
| 2. | generalizirali ste |
| 3. | generalizirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam generalizirao |
| 2. | bio si generalizirao |
| 3. | bio je generalizirao |
| množina | |
| 1. | bili smo generalizirali |
| 2. | bili ste generalizirali |
| 3. | bili su generalizirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | generaliziraj |
| množina | |
| 1. | generalizirajmo |
| 2. | generalizirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| generalizirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| generaliziravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| generalizirao, generalizirala, generaliziralo | |
| generalizirali, generalizirale, generalizirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| generaliziran, generalizirana, generalizirano | |
| generalizirani, generalizirane, generalizirana | |
Definicija
| 1. | izvesti/izvoditi opći zaključak (a ne poseban), izvesti/izvoditi generalizaciju; uopćavati |
| 2. | misliti ili govoriti općenito (a ne konkretno) |
Etimologija
✧ vidi gȅnerālan
