gazírati
gazírati (što) dv. 〈prez. gàzīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
gazirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | gaziram |
2. | gaziraš |
3. | gazira |
množina | |
1. | gaziramo |
2. | gazirate |
3. | gaziraju |
futur | |
jednina | |
1. | gazirat ću |
2. | gazirat ćeš |
3. | gazirat će |
množina | |
1. | gazirat ćemo |
2. | gazirat ćete |
3. | gazirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | gazirah |
2. | gaziraše |
3. | gaziraše |
množina | |
1. | gazirasmo |
2. | gaziraste |
3. | gazirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | gazirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | gazirao sam |
2. | gazirao si |
3. | gazirao je |
množina | |
1. | gazirali smo |
2. | gazirali ste |
3. | gazirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam gazirao |
2. | bio si gazirao |
3. | bio je gazirao |
množina | |
1. | bili smo gazirali |
2. | bili ste gazirali |
3. | bili su gazirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | gaziraj |
množina | |
1. | gazirajmo |
2. | gazirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
gazirajući | |
glagolski prilog prošli | |
gaziravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
gazirao, gazirala, gaziralo | |
gazirali, gazirale, gazirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
gaziran, gazirana, gazirano | |
gazirani, gazirane, gazirana |
1. | zasititi/zasićivati plinom, ob. ugljičnom kiselinom (bezalkoholni napitak, soda-vodu i sl.) |
2. | usmrtiti/usmrćivati plinom (u plinskoj komori) |