glásiti
glásiti (, se) nesvrš. 〈prez. glȃsīm (se), pril. sad. -sēći (se), gl. im. -šēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| glasiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | glasim |
| 2. | glasiš |
| 3. | glasi |
| množina | |
| 1. | glasimo |
| 2. | glasite |
| 3. | glase |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | glasit ću |
| 2. | glasit ćeš |
| 3. | glasit će |
| množina | |
| 1. | glasit ćemo |
| 2. | glasit ćete |
| 3. | glasit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | glašah |
| 2. | glašaše |
| 3. | glašaše |
| množina | |
| 1. | glašasmo |
| 2. | glašaste |
| 3. | glašahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | glasio sam |
| 2. | glasio si |
| 3. | glasio je |
| množina | |
| 1. | glasili smo |
| 2. | glasili ste |
| 3. | glasili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam glasio |
| 2. | bio si glasio |
| 3. | bio je glasio |
| množina | |
| 1. | bili smo glasili |
| 2. | bili ste glasili |
| 3. | bili su glasili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | glasi |
| množina | |
| 1. | glasimo |
| 2. | glasite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| glaseći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| glasio, glasila, glasilo | |
| glasili, glasile, glasila | |
Definicija
| 1. | sadržavati u sebi neko priopćenje, obavijest [tekst glasi ovako] |
| 2. | biti naslovljen, upućen na koga [pismo glasi na njega] |
| 3. | (se), v. glasati se |
Etimologija
✧ vidi glȃs
