glavìnjati
glavìnjati () nesvrš. 〈prez. glavìnjām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| glavinjati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | glavinjam |
| 2. | glavinjaš |
| 3. | glavinja |
| množina | |
| 1. | glavinjamo |
| 2. | glavinjate |
| 3. | glavinjaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | glavinjat ću |
| 2. | glavinjat ćeš |
| 3. | glavinjat će |
| množina | |
| 1. | glavinjat ćemo |
| 2. | glavinjat ćete |
| 3. | glavinjat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | glavinjah |
| 2. | glavinjaše |
| 3. | glavinjaše |
| množina | |
| 1. | glavinjasmo |
| 2. | glavinjaste |
| 3. | glavinjahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | glavinjao sam |
| 2. | glavinjao si |
| 3. | glavinjao je |
| množina | |
| 1. | glavinjali smo |
| 2. | glavinjali ste |
| 3. | glavinjali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam glavinjao |
| 2. | bio si glavinjao |
| 3. | bio je glavinjao |
| množina | |
| 1. | bili smo glavinjali |
| 2. | bili ste glavinjali |
| 3. | bili su glavinjali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | glavinjaj |
| množina | |
| 1. | glavinjajmo |
| 2. | glavinjajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| glavinjajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| glavinjao, glavinjala, glavinjalo | |
| glavinjali, glavinjale, glavinjala | |
Definicija
kretati se u hodu uz slabu moć kontrole (od slabosti i sl.); bauljati, teturati
Etimologija
✧ vidi gláva
