glàdnjeti
glàdnjeti () nesvrš. 〈prez. glàdnīm, pril. sad. glàdnēći, prid. rad. glàdnio/glàdnjela ž, gl. im. -njēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
gladnjeti | |
prezent | |
jednina | |
1. | gladnim |
2. | gladniš |
3. | gladni |
množina | |
1. | gladnimo |
2. | gladnite |
3. | gladne |
futur | |
jednina | |
1. | gladnjet ću |
2. | gladnjet ćeš |
3. | gladnjet će |
množina | |
1. | gladnjet ćemo |
2. | gladnjet ćete |
3. | gladnjet će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | gladnjah |
2. | gladnjaše |
3. | gladnjaše |
množina | |
1. | gladnjasmo |
2. | gladnjaste |
3. | gladnjahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | gladnio sam |
2. | gladnio si |
3. | gladnio je |
množina | |
1. | gladnjeli smo |
2. | gladnjeli ste |
3. | gladnjeli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam gladnio |
2. | bio si gladnio |
3. | bio je gladnio |
množina | |
1. | bili smo gladnjeli |
2. | bili ste gladnjeli |
3. | bili su gladnjeli |
imperativ | |
jednina | |
2. | gladni |
množina | |
1. | gladnimo |
2. | gladnite |
glagolski prilog sadašnji | |
gladneći | |
glagolski pridjev aktivni | |
gladnio, gladnjela, gladnjelo | |
gladnjeli, gladnjele, gladnjela |