glúpjeti
glúpjeti () nesvrš. 〈prez. -pīm, pril. sad. -pēći, gl. im. -pljēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| glupjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | glupim |
| 2. | glupiš |
| 3. | glupi |
| množina | |
| 1. | glupimo |
| 2. | glupite |
| 3. | glupe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | glupjet ću |
| 2. | glupjet ćeš |
| 3. | glupjet će |
| množina | |
| 1. | glupjet ćemo |
| 2. | glupjet ćete |
| 3. | glupjet će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | glupljah |
| 2. | glupljaše |
| 3. | glupljaše |
| množina | |
| 1. | glupljasmo |
| 2. | glupljaste |
| 3. | glupljahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | glupio sam |
| 2. | glupio si |
| 3. | glupio je |
| množina | |
| 1. | glupjeli smo |
| 2. | glupjeli ste |
| 3. | glupjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam glupio |
| 2. | bio si glupio |
| 3. | bio je glupio |
| množina | |
| 1. | bili smo glupjeli |
| 2. | bili ste glupjeli |
| 3. | bili su glupjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | glupi |
| množina | |
| 1. | glupimo |
| 2. | glupite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| glupeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| glupio, glupjela, glupjelo | |
| glupjeli, glupjele, glupjela | |
Definicija
postajati glup, postajati gluplji; glupiti
Etimologija
✧ vidi glẉp
