gòrčiti
gòrčiti () nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -čēći, gl. im. -čēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| gorčiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | gorčim |
| 2. | gorčiš |
| 3. | gorči |
| množina | |
| 1. | gorčimo |
| 2. | gorčite |
| 3. | gorče |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | gorčit ću |
| 2. | gorčit ćeš |
| 3. | gorčit će |
| množina | |
| 1. | gorčit ćemo |
| 2. | gorčit ćete |
| 3. | gorčit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | gorčah |
| 2. | gorčaše |
| 3. | gorčaše |
| množina | |
| 1. | gorčasmo |
| 2. | gorčaste |
| 3. | gorčahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | gorčio sam |
| 2. | gorčio si |
| 3. | gorčio je |
| množina | |
| 1. | gorčili smo |
| 2. | gorčili ste |
| 3. | gorčili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam gorčio |
| 2. | bio si gorčio |
| 3. | bio je gorčio |
| množina | |
| 1. | bili smo gorčili |
| 2. | bili ste gorčili |
| 3. | bili su gorčili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | gorči |
| množina | |
| 1. | gorčimo |
| 2. | gorčite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| gorčeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| gorčio, gorčila, gorčilo | |
| gorčili, gorčile, gorčila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| gorčen, gorčena, gorčeno | |
| gorčeni, gorčene, gorčena | |
Definicija
| 1. | imati gorak okus |
| 2. | činiti gorkim (ob. dodavanjem u jelo čega gorkoga) |
Etimologija
✧ vidi górak
