gonétati
gonétati (što) nesvrš. 〈prez. gònētām, pril. sad. gonètajūći, gl. im. gonètānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| gonetati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | gonetam |
| 2. | gonetaš |
| 3. | goneta |
| množina | |
| 1. | gonetamo |
| 2. | gonetate |
| 3. | gonetaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | gonetat ću |
| 2. | gonetat ćeš |
| 3. | gonetat će |
| množina | |
| 1. | gonetat ćemo |
| 2. | gonetat ćete |
| 3. | gonetat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | gonetah |
| 2. | gonetaše |
| 3. | gonetaše |
| množina | |
| 1. | gonetasmo |
| 2. | gonetaste |
| 3. | gonetahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | gonetao sam |
| 2. | gonetao si |
| 3. | gonetao je |
| množina | |
| 1. | gonetali smo |
| 2. | gonetali ste |
| 3. | gonetali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam gonetao |
| 2. | bio si gonetao |
| 3. | bio je gonetao |
| množina | |
| 1. | bili smo gonetali |
| 2. | bili ste gonetali |
| 3. | bili su gonetali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | gonetaj |
| množina | |
| 1. | gonetajmo |
| 2. | gonetajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| gonetajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| gonetao, gonetala, gonetalo | |
| gonetali, gonetale, gonetala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| gonetan, gonetana, gonetano | |
| gonetani, gonetane, gonetana | |
Definicija
ekspr.
| 1. | tražiti rješenje, tražiti pravi odgovor, rješavati nešto što sliči na zagonetku; odgonetati, rješavati |
| 2. | proricati, gatati, slutiti |
Etimologija
✧ ? ≃ goniti (u starijem zn.: udarati)
