dubòko
dubòko pril.
1. | u dubinu, tako da se zahvati u dubinu |
2. | (u nekim stalnim vezama riječi) [duboko povrijeđen; duboko nesretan; duboko se nakloniti (pri pozdravu koji se izvodi naklonom glave i može se popratiti formulom »moj naklon« ili »klanjam se«)]; jako |