dȑznuti se
dȑznuti se svrš. 〈prez. -nēm se, pril. pr. -ūvši se, prid. rad. dȑznuo se〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
drznuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | drznem |
2. | drzneš |
3. | drzne |
množina | |
1. | drznemo |
2. | drznete |
3. | drznu |
futur | |
jednina | |
1. | drznut ću |
2. | drznut ćeš |
3. | drznut će |
množina | |
1. | drznut ćemo |
2. | drznut ćete |
3. | drznut će |
aorist | |
jednina | |
1. | drznuh |
2. | drznu |
3. | drznu |
množina | |
1. | drznusmo |
2. | drznuste |
3. | drznuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | drznuo sam |
2. | drznuo si |
3. | drznuo je |
množina | |
1. | drznuli smo |
2. | drznuli ste |
3. | drznuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam drznuo |
2. | bio si drznuo |
3. | bio je drznuo |
množina | |
1. | bili smo drznuli |
2. | bili ste drznuli |
3. | bili su drznuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | drzni |
množina | |
1. | drznimo |
2. | drznite |
glagolski prilog prošli | |
drznuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
drznuo, drznula, drznulo | |
drznuli, drznule, drznula |