dualìtēt
dualìtēt m 〈G dualitéta〉
jednina | |
---|---|
N | dualitet |
G | dualiteta |
D | dualitetu |
A | dualitet |
V | dualitete |
L | dualitetu |
I | dualitetom |
množina | |
N | dualiteti |
G | dualiteta |
D | dualitetima |
A | dualitete |
V | dualiteti |
L | dualitetima |
I | dualitetima |
1. | karakter bića ili stvari koji je dvostruk, koji ima dvije prirode, naravi, koji ima dva aspekta; dualizam (1), dvojstvo |
2. | log. u modernoj logici princip kontradikcije (zakon dualiteta), neka stvar ne može istovremeno biti a i ne-a |
3. | načelo prema kojem se u nekoj teoriji pri zamjeni mjesta nekih riječi u istinitoj tvrdnji opet dobije istinita tvrdnja |
4. | mat. princip projektivne geometrije po kojem se zamjenom pojmova točka i pravac (u ravnini), odnosno točke i ravnine (u prostoru) iz istinite tvrdnje opet dobiva istinita tvrdnja; ima i drugih značenja u različitim područjima matematike |