dòticati
dòticati (se, koga, što) nesvrš. 〈prez. -ičēm, pril. sad. -ičūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
doticati | |
prezent | |
jednina | |
1. | dotičem |
2. | dotičeš |
3. | dotiče |
množina | |
1. | dotičemo |
2. | dotičete |
3. | dotiču |
futur | |
jednina | |
1. | doticat ću |
2. | doticat ćeš |
3. | doticat će |
množina | |
1. | doticat ćemo |
2. | doticat ćete |
3. | doticat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | doticah |
2. | doticaše |
3. | doticaše |
množina | |
1. | doticasmo |
2. | doticaste |
3. | doticahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | doticao sam |
2. | doticao si |
3. | doticao je |
množina | |
1. | doticali smo |
2. | doticali ste |
3. | doticali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam doticao |
2. | bio si doticao |
3. | bio je doticao |
množina | |
1. | bili smo doticali |
2. | bili ste doticali |
3. | bili su doticali |
imperativ | |
jednina | |
2. | dotiči |
množina | |
1. | dotičimo |
2. | dotičite |
glagolski prilog sadašnji | |
dotičući | |
glagolski pridjev aktivni | |
doticao, doticala, doticalo | |
doticali, doticale, doticala | |
glagolski pridjev pasivni | |
dotican, doticana, doticano | |
doticani, doticane, doticana |