dovòziti
dovòziti (koga, što) nesvrš. 〈prez. dòvozīm, pril. sad. dòvozēći, gl. im. dòvožēnje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| dovoziti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | dovozim |
| 2. | dovoziš |
| 3. | dovozi |
| množina | |
| 1. | dovozimo |
| 2. | dovozite |
| 3. | dovoze |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | dovozit ću |
| 2. | dovozit ćeš |
| 3. | dovozit će |
| množina | |
| 1. | dovozit ćemo |
| 2. | dovozit ćete |
| 3. | dovozit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | dovožah |
| 2. | dovožaše |
| 3. | dovožaše |
| množina | |
| 1. | dovožasmo |
| 2. | dovožaste |
| 3. | dovožahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | dovozio sam |
| 2. | dovozio si |
| 3. | dovozio je |
| množina | |
| 1. | dovozili smo |
| 2. | dovozili ste |
| 3. | dovozili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam dovozio |
| 2. | bio si dovozio |
| 3. | bio je dovozio |
| množina | |
| 1. | bili smo dovozili |
| 2. | bili ste dovozili |
| 3. | bili su dovozili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | dovozi |
| množina | |
| 1. | dovozimo |
| 2. | dovozite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| dovozeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| dovozio, dovozila, dovozilo | |
| dovozili, dovozile, dovozila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| dovožen, dovožena, dovoženo | |
| dovoženi, dovožene, dovožena | |
Etimologija
✧ vidi dòvesti2
