drȉblati
drȉblati (koga) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
driblati | |
prezent | |
jednina | |
1. | driblam |
2. | driblaš |
3. | dribla |
množina | |
1. | driblamo |
2. | driblate |
3. | driblaju |
futur | |
jednina | |
1. | driblat ću |
2. | driblat ćeš |
3. | driblat će |
množina | |
1. | driblat ćemo |
2. | driblat ćete |
3. | driblat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | driblah |
2. | driblaše |
3. | driblaše |
množina | |
1. | driblasmo |
2. | driblaste |
3. | driblahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | driblao sam |
2. | driblao si |
3. | driblao je |
množina | |
1. | driblali smo |
2. | driblali ste |
3. | driblali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam driblao |
2. | bio si driblao |
3. | bio je driblao |
množina | |
1. | bili smo driblali |
2. | bili ste driblali |
3. | bili su driblali |
imperativ | |
jednina | |
2. | driblaj |
množina | |
1. | driblajmo |
2. | driblajte |
glagolski prilog sadašnji | |
driblajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
driblao, driblala, driblalo | |
driblali, driblale, driblala | |
glagolski pridjev pasivni | |
driblan, driblana, driblano | |
driblani, driblane, driblana |
1. | sport vješto voditi loptu kroz protivničke redove ne dopuštajući da je protivnik oduzme (u nogometu, rukometu, košarci itd.) |
2. | razg. varati, vući za nos [nisam glup, nemoj me driblati] |