dréknuti
dréknuti () svrš. 〈prez. drȇknēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. dréknuo〉,
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
dreknuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | dreknem |
2. | drekneš |
3. | drekne |
množina | |
1. | dreknemo |
2. | dreknete |
3. | dreknu |
futur | |
jednina | |
1. | dreknut ću |
2. | dreknut ćeš |
3. | dreknut će |
množina | |
1. | dreknut ćemo |
2. | dreknut ćete |
3. | dreknut će |
aorist | |
jednina | |
1. | dreknuh |
2. | dreknu |
3. | dreknu |
množina | |
1. | dreknusmo |
2. | dreknuste |
3. | dreknuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | dreknuo sam |
2. | dreknuo si |
3. | dreknuo je |
množina | |
1. | dreknuli smo |
2. | dreknuli ste |
3. | dreknuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam dreknuo |
2. | bio si dreknuo |
3. | bio je dreknuo |
množina | |
1. | bili smo dreknuli |
2. | bili ste dreknuli |
3. | bili su dreknuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | drekni |
množina | |
1. | dreknimo |
2. | dreknite |
glagolski prilog prošli | |
dreknuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
dreknuo, dreknula, dreknulo | |
dreknuli, dreknule, dreknula |