drugòvati
drugòvati (s kim) nesvrš. 〈prez. drùgujēm, pril. sad. drùgujūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
drugovati | |
prezent | |
jednina | |
1. | drugujem |
2. | druguješ |
3. | druguje |
množina | |
1. | drugujemo |
2. | drugujete |
3. | druguju |
futur | |
jednina | |
1. | drugovat ću |
2. | drugovat ćeš |
3. | drugovat će |
množina | |
1. | drugovat ćemo |
2. | drugovat ćete |
3. | drugovat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | drugovah |
2. | drugovaše |
3. | drugovaše |
množina | |
1. | drugovasmo |
2. | drugovaste |
3. | drugovahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | drugovao sam |
2. | drugovao si |
3. | drugovao je |
množina | |
1. | drugovali smo |
2. | drugovali ste |
3. | drugovali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam drugovao |
2. | bio si drugovao |
3. | bio je drugovao |
množina | |
1. | bili smo drugovali |
2. | bili ste drugovali |
3. | bili su drugovali |
imperativ | |
jednina | |
2. | druguj |
množina | |
1. | drugujmo |
2. | drugujte |
glagolski prilog sadašnji | |
drugujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
drugovao, drugovala, drugovalo | |
drugovali, drugovale, drugovala |