đíkati
đíkati () nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| đikati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | đikam |
| 2. | đikaš |
| 3. | đika |
| množina | |
| 1. | đikamo |
| 2. | đikate |
| 3. | đikaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | đikat ću |
| 2. | đikat ćeš |
| 3. | đikat će |
| množina | |
| 1. | đikat ćemo |
| 2. | đikat ćete |
| 3. | đikat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | đikah |
| 2. | đikaše |
| 3. | đikaše |
| množina | |
| 1. | đikasmo |
| 2. | đikaste |
| 3. | đikahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | đikao sam |
| 2. | đikao si |
| 3. | đikao je |
| množina | |
| 1. | đikali smo |
| 2. | đikali ste |
| 3. | đikali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam đikao |
| 2. | bio si đikao |
| 3. | bio je đikao |
| množina | |
| 1. | bili smo đikali |
| 2. | bili ste đikali |
| 3. | bili su đikali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | đikaj |
| množina | |
| 1. | đikajmo |
| 2. | đikajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| đikajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| đikao, đikala, đikalo | |
| đikali, đikale, đikala | |
Definicija
ekspr. naglo rasti, izrastati, šiknuti u vis (o osobi u rastu, biljkama, žitaricama)
Onomastika
♦ Ðȉkan m. os. ime, zast.; hip.: Ðìketa, Ðíko
◊ pr.: Ðȉkandić (Pokuplje), Ðikánović, Ðìketa (Virovitica), Ðíkić (250, sred. Dalmacija, Posavina)
◊ pr.: Ðȉkandić (Pokuplje), Ðikánović, Ðìketa (Virovitica), Ðíkić (250, sred. Dalmacija, Posavina)
