dȕka
dȕka m 〈G mn dẉkā〉
Definicija
| 1. | pov. plemićka titula, vojvoda |
| 2. | gospodar, vladalac [duka od Mletaka] |
Onomastika
♦ Dȕka m. os. ime; isto: Dukàdin
◊ pr.: Dȕcić (Županja, Posavina), Dȕčić (250, Trogir, J i sred. Dalmacija), Dùčina (Trogir), Dȕk (150, Zagreb, Zabok, Z Slavonija), Dȕka (300, Zadar, sred. Dalmacija), Dùkan (Split, Trogir), Dùkanović (Dukánović) (130, Nova Gradiška), Dùkarič (Sveti Ivan Zelina, Ivanić Grad), Dùkarić (850, Ivanec, Prigorje, Podravina, Zagorje), Dùkič (Šibenik, Vukovar), Dùkić (2720, Sinj, Lika, S Dalmacija, Primorje), Dȕkmanić (Ðakovo, Donji Miholjac, Ivanić Grad), Dȕkmenić (180, Donji Miholjac, Slavonija), Dùkovac (100, Gospić, Lika, Pokuplje, S Dalmacija), Dùkovčić (100, Karlovac, Duga Resa), Dùković (Zagreb, Garešnica, Zagorje)
◊ pr.: Dȕcić (Županja, Posavina), Dȕčić (250, Trogir, J i sred. Dalmacija), Dùčina (Trogir), Dȕk (150, Zagreb, Zabok, Z Slavonija), Dȕka (300, Zadar, sred. Dalmacija), Dùkan (Split, Trogir), Dùkanović (Dukánović) (130, Nova Gradiška), Dùkarič (Sveti Ivan Zelina, Ivanić Grad), Dùkarić (850, Ivanec, Prigorje, Podravina, Zagorje), Dùkič (Šibenik, Vukovar), Dùkić (2720, Sinj, Lika, S Dalmacija, Primorje), Dȕkmanić (Ðakovo, Donji Miholjac, Ivanić Grad), Dȕkmenić (180, Donji Miholjac, Slavonija), Dùkovac (100, Gospić, Lika, Pokuplje, S Dalmacija), Dùkovčić (100, Karlovac, Duga Resa), Dùković (Zagreb, Garešnica, Zagorje)
Etimologija
✧ tal. duce ← lat. dux
