dvògub
dvògub prid. 〈odr. -ī〉
Pozitiv - neodr. | |
---|---|
Pozitiv - odr. | |
muški rod | |
jednina | |
N | dvogubi |
G | dvogubog / dvoguboga |
D | dvogubom / dvogubome / dvogubomu |
A | dvogubog / dvogubi |
V | dvogubi |
L | dvogubom / dvogubome / dvogubomu |
I | dvogubim |
množina | |
N | dvogubi |
G | dvogubih |
D | dvogubim / dvogubima |
A | dvogube |
V | dvogubi |
L | dvogubim / dvogubima |
I | dvogubim / dvogubima |
srednji rod | |
jednina | |
N | dvogubo |
G | dvogubog / dvoguboga |
D | dvogubom / dvogubome / dvogubomu |
A | dvogubo |
V | dvogubo |
L | dvogubom / dvogubome / dvogubomu |
I | dvogubim |
množina | |
N | dvoguba |
G | dvogubih |
D | dvogubim / dvogubima |
A | dvoguba |
V | dvoguba |
L | dvogubim / dvogubima |
I | dvogubim / dvogubima |
ženski rod | |
jednina | |
N | dvoguba |
G | dvogube |
D | dvoguboj |
A | dvogubu |
V | dvoguba |
L | dvoguboj |
I | dvogubom |
množina | |
N | dvogube |
G | dvogubih |
D | dvogubim / dvogubima |
A | dvogube |
V | dvogube |
L | dvogubim / dvogubima |
I | dvogubim / dvogubima |
1. | dvojak |
2. | dvostruk (1), udvojen (u dva sloja i sl.) |