elaborírati
elaborírati dv. 〈prez. elabòrīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
elaborirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | elaboriram |
2. | elaboriraš |
3. | elaborira |
množina | |
1. | elaboriramo |
2. | elaborirate |
3. | elaboriraju |
futur | |
jednina | |
1. | elaborirat ću |
2. | elaborirat ćeš |
3. | elaborirat će |
množina | |
1. | elaborirat ćemo |
2. | elaborirat ćete |
3. | elaborirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | elaborirah |
2. | elaboriraše |
3. | elaboriraše |
množina | |
1. | elaborirasmo |
2. | elaboriraste |
3. | elaborirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | elaborirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | elaborirao sam |
2. | elaborirao si |
3. | elaborirao je |
množina | |
1. | elaborirali smo |
2. | elaborirali ste |
3. | elaborirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam elaborirao |
2. | bio si elaborirao |
3. | bio je elaborirao |
množina | |
1. | bili smo elaborirali |
2. | bili ste elaborirali |
3. | bili su elaborirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | elaboriraj |
množina | |
1. | elaborirajmo |
2. | elaborirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
elaborirajući | |
glagolski prilog prošli | |
elaboriravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
elaborirao, elaborirala, elaboriralo | |
elaborirali, elaborirale, elaborirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
elaboriran, elaborirana, elaborirano | |
elaborirani, elaborirane, elaborirana |
1. | u tančine izraditi/izrađivati, analizirati, razraditi/razrađivati (ob. u pismenom obliku, neki prijedlog i sl.) |
2. | razg. do u detalje objasniti/objašnjavati, razjasniti/razjašnjavati [ne bih sada elaborirao] |