ekvilibrírati
ekvilibrírati () dv. 〈prez. ekvilìbrīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
ekvilibrirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | ekvilibriram |
2. | ekvilibriraš |
3. | ekvilibrira |
množina | |
1. | ekvilibriramo |
2. | ekvilibrirate |
3. | ekvilibriraju |
futur | |
jednina | |
1. | ekvilibrirat ću |
2. | ekvilibrirat ćeš |
3. | ekvilibrirat će |
množina | |
1. | ekvilibrirat ćemo |
2. | ekvilibrirat ćete |
3. | ekvilibrirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | ekvilibrirah |
2. | ekvilibriraše |
3. | ekvilibriraše |
množina | |
1. | ekvilibrirasmo |
2. | ekvilibriraste |
3. | ekvilibrirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | ekvilibrirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | ekvilibrirao sam |
2. | ekvilibrirao si |
3. | ekvilibrirao je |
množina | |
1. | ekvilibrirali smo |
2. | ekvilibrirali ste |
3. | ekvilibrirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ekvilibrirao |
2. | bio si ekvilibrirao |
3. | bio je ekvilibrirao |
množina | |
1. | bili smo ekvilibrirali |
2. | bili ste ekvilibrirali |
3. | bili su ekvilibrirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | ekvilibriraj |
množina | |
1. | ekvilibrirajmo |
2. | ekvilibrirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
ekvilibrirajući | |
glagolski prilog prošli | |
ekvilibriravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
ekvilibrirao, ekvilibrirala, ekvilibriralo | |
ekvilibrirali, ekvilibrirale, ekvilibrirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
ekvilibriran, ekvilibrirana, ekvilibrirano | |
ekvilibrirani, ekvilibrirane, ekvilibrirana |
1. | (o)držati/održavati ravnotežu (da se ne padne itd.) |
2. | pren. spretno izbjeći/izbjegavati izjašnjavanje i opredjeljivanje između dviju ili više ideologija, interesnih grupa itd. (predodžba hodanja po žici) |