Hrvatski jezični portal

đùveč

đùveč m

Izvedeni oblici
jednina
N đuveč
G đuveča
D đuveču
A đuveč
V đuveču / đuveče
L đuveču
I đuvečom
množina
N đuveči
G đuveča
D đuvečima
A đuveče
V đuveči
L đuvečima
I đuvečima
Definicija
reg.
1. kulin. zapečeno jelo od mesa s rajčicom, paprikom, rižom i krumpirom
2. dublja zemljana posuda u kojoj se peku đuveč i slična jela
Etimologija
tur. güveç