đȕsnuti
đȕsnuti () svrš. 〈prez. đȕsnēm, pril. pr. -ūvši, imp. đȕsni, prid. rad. đȕsnuo〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| đusnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | đusnem |
| 2. | đusneš |
| 3. | đusne |
| množina | |
| 1. | đusnemo |
| 2. | đusnete |
| 3. | đusnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | đusnut ću |
| 2. | đusnut ćeš |
| 3. | đusnut će |
| množina | |
| 1. | đusnut ćemo |
| 2. | đusnut ćete |
| 3. | đusnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | đusnuh |
| 2. | đusnu |
| 3. | đusnu |
| množina | |
| 1. | đusnusmo |
| 2. | đusnuste |
| 3. | đusnuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | đusnuo sam |
| 2. | đusnuo si |
| 3. | đusnuo je |
| množina | |
| 1. | đusnuli smo |
| 2. | đusnuli ste |
| 3. | đusnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam đusnuo |
| 2. | bio si đusnuo |
| 3. | bio je đusnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo đusnuli |
| 2. | bili ste đusnuli |
| 3. | bili su đusnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | đusni |
| množina | |
| 1. | đusnimo |
| 2. | đusnite |
| glagolski prilog prošli | |
| đusnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| đusnuo, đusnula, đusnulo | |
| đusnuli, đusnule, đusnula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| đusnut, đusnuta, đusnuto | |
| đusnuti, đusnute, đusnuta | |
Definicija
| 1. | tvrdo udariti o zemlju ili pasti kao da se čuje zvuk koji se opisuje kao »đus« |
| 2. | jednom udariti nogom o tlo, usp. đuskati (2) |
Etimologija
✧ vidi đȕs
