ejektírati
ejektírati (što) dv. 〈prez. ejèktīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. ejèktīrān, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ejektirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ejektiram |
| 2. | ejektiraš |
| 3. | ejektira |
| množina | |
| 1. | ejektiramo |
| 2. | ejektirate |
| 3. | ejektiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ejektirat ću |
| 2. | ejektirat ćeš |
| 3. | ejektirat će |
| množina | |
| 1. | ejektirat ćemo |
| 2. | ejektirat ćete |
| 3. | ejektirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ejektirah |
| 2. | ejektiraše |
| 3. | ejektiraše |
| množina | |
| 1. | ejektirasmo |
| 2. | ejektiraste |
| 3. | ejektirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ejektirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ejektirao sam |
| 2. | ejektirao si |
| 3. | ejektirao je |
| množina | |
| 1. | ejektirali smo |
| 2. | ejektirali ste |
| 3. | ejektirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ejektirao |
| 2. | bio si ejektirao |
| 3. | bio je ejektirao |
| množina | |
| 1. | bili smo ejektirali |
| 2. | bili ste ejektirali |
| 3. | bili su ejektirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ejektiraj |
| množina | |
| 1. | ejektirajmo |
| 2. | ejektirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ejektirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| ejektiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ejektirao, ejektirala, ejektiralo | |
| ejektirali, ejektirale, ejektirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ejektiran, ejektirana, ejektirano | |
| ejektirani, ejektirane, ejektirana | |
Definicija
fiz. žestoko izbaciti/izbacivati posebnom napravom ili pogonskim gorivom [ejektirati raketu]
Etimologija
✧ lat. eiicere: izbaciti
