àkcent
àkcent (àkcenat) m 〈G mn -nātā〉
jednina | |
---|---|
N | akcent |
G | akcenta |
D | akcentu |
A | akcent |
V | akcente |
L | akcentu |
I | akcentom |
množina | |
N | akcenti |
G | akcenata / akcenta |
D | akcentima |
A | akcente |
V | akcenti |
L | akcentima |
I | akcentima |
1. | lingv. a. isticanje vokala ili slogotvornoga glasa u riječi (većom duljinom, snažnijim izgovorom, povišenjem ili sniženjem tona pri izgovoru); naglasak b. prozodijski (suprasegmentni) element po kojemu se slogovi razlikuju c. dijakritički znak iznad vokala kojim se bilježi naglasak; u hrvatskom jeziku: kratkouzlazni (à), dugouzlazni (á), kratkosilazni (ȁ), dugosilazni (ȃ) |
2. | razg. specifičan način izgovora, karakterističan za izvornog govornika drugoga jezika ili za govornika materinjeg jezika sa snažnim dijalektalnim ili lokalnim obilježjima [francuski akcent; splitski akcent] |
3. | glazb. isticanje jednog tona ili akorda u muzičkom govoru |