cicijášiti
cicijášiti () nesvrš. 〈prez. cicìjāšīm, pril. sad. -šēći, gl. im. -šēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| cicijašiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | cicijašim |
| 2. | cicijašiš |
| 3. | cicijaši |
| množina | |
| 1. | cicijašimo |
| 2. | cicijašite |
| 3. | cicijaše |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | cicijašit ću |
| 2. | cicijašit ćeš |
| 3. | cicijašit će |
| množina | |
| 1. | cicijašit ćemo |
| 2. | cicijašit ćete |
| 3. | cicijašit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | cicijašah |
| 2. | cicijašaše |
| 3. | cicijašaše |
| množina | |
| 1. | cicijašasmo |
| 2. | cicijašaste |
| 3. | cicijašahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | cicijašio sam |
| 2. | cicijašio si |
| 3. | cicijašio je |
| množina | |
| 1. | cicijašili smo |
| 2. | cicijašili ste |
| 3. | cicijašili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam cicijašio |
| 2. | bio si cicijašio |
| 3. | bio je cicijašio |
| množina | |
| 1. | bili smo cicijašili |
| 2. | bili ste cicijašili |
| 3. | bili su cicijašili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | cicijaši |
| množina | |
| 1. | cicijašimo |
| 2. | cicijašite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| cicijašeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| cicijašio, cicijašila, cicijašilo | |
| cicijašili, cicijašile, cicijašila | |
Definicija
ponašati se kao cicija ili cicijaš; tvrdičiti, škrtariti
Etimologija
✧ vidi cìcija
