cincáriti
cincáriti () nesvrš. 〈prez. cìncārīm, pril. sad. -rēći, gl. im. -rēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| cincariti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | cincarim |
| 2. | cincariš |
| 3. | cincari |
| množina | |
| 1. | cincarimo |
| 2. | cincarite |
| 3. | cincare |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | cincarit ću |
| 2. | cincarit ćeš |
| 3. | cincarit će |
| množina | |
| 1. | cincarit ćemo |
| 2. | cincarit ćete |
| 3. | cincarit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | cincarah |
| 2. | cincaraše |
| 3. | cincaraše |
| množina | |
| 1. | cincarasmo |
| 2. | cincaraste |
| 3. | cincarahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | cincario sam |
| 2. | cincario si |
| 3. | cincario je |
| množina | |
| 1. | cincarili smo |
| 2. | cincarili ste |
| 3. | cincarili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam cincario |
| 2. | bio si cincario |
| 3. | bio je cincario |
| množina | |
| 1. | bili smo cincarili |
| 2. | bili ste cincarili |
| 3. | bili su cincarili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | cincari |
| množina | |
| 1. | cincarimo |
| 2. | cincarite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| cincareći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| cincario, cincarila, cincarilo | |
| cincarili, cincarile, cincarila | |
Definicija
ponašati se kao cincar
Etimologija
✧ vidi Cȉncari
