cȉmati
cȉmati nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
cimati | |
prezent | |
jednina | |
1. | cimam |
2. | cimaš |
3. | cima |
množina | |
1. | cimamo |
2. | cimate |
3. | cimaju |
futur | |
jednina | |
1. | cimat ću |
2. | cimat ćeš |
3. | cimat će |
množina | |
1. | cimat ćemo |
2. | cimat ćete |
3. | cimat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | cimah |
2. | cimaše |
3. | cimaše |
množina | |
1. | cimasmo |
2. | cimaste |
3. | cimahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | cimao sam |
2. | cimao si |
3. | cimao je |
množina | |
1. | cimali smo |
2. | cimali ste |
3. | cimali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam cimao |
2. | bio si cimao |
3. | bio je cimao |
množina | |
1. | bili smo cimali |
2. | bili ste cimali |
3. | bili su cimali |
imperativ | |
jednina | |
2. | cimaj |
množina | |
1. | cimajmo |
2. | cimajte |
glagolski prilog sadašnji | |
cimajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
cimao, cimala, cimalo | |
cimali, cimale, cimala | |
glagolski pridjev pasivni | |
ciman, cimana, cimano | |
cimani, cimane, cimana |
1. | zatezati, vući [riba cima] |
2. | žarg. vabiti, mamiti koga [cimam ga da s nama otputuje] |