cijúkati
cijúkati () nesvrš. 〈prez. cìjūčēm, imp. cijúči, pril. sad. -účūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
cijukati | |
prezent | |
jednina | |
1. | cijučem |
2. | cijučeš |
3. | cijuče |
množina | |
1. | cijučemo |
2. | cijučete |
3. | cijuču |
futur | |
jednina | |
1. | cijukat ću |
2. | cijukat ćeš |
3. | cijukat će |
množina | |
1. | cijukat ćemo |
2. | cijukat ćete |
3. | cijukat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | cijukah |
2. | cijukaše |
3. | cijukaše |
množina | |
1. | cijukasmo |
2. | cijukaste |
3. | cijukahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | cijukao sam |
2. | cijukao si |
3. | cijukao je |
množina | |
1. | cijukali smo |
2. | cijukali ste |
3. | cijukali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam cijukao |
2. | bio si cijukao |
3. | bio je cijukao |
množina | |
1. | bili smo cijukali |
2. | bili ste cijukali |
3. | bili su cijukali |
imperativ | |
jednina | |
2. | cijuči |
množina | |
1. | cijučimo |
2. | cijučite |
glagolski prilog sadašnji | |
cijučući | |
glagolski pridjev aktivni | |
cijukao, cijukala, cijukalo | |
cijukali, cijukale, cijukala |