cjepìdlačiti
cjepìdlačiti () nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -čēći, gl. im. -čēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| cjepidlačiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | cjepidlačim |
| 2. | cjepidlačiš |
| 3. | cjepidlači |
| množina | |
| 1. | cjepidlačimo |
| 2. | cjepidlačite |
| 3. | cjepidlače |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | cjepidlačit ću |
| 2. | cjepidlačit ćeš |
| 3. | cjepidlačit će |
| množina | |
| 1. | cjepidlačit ćemo |
| 2. | cjepidlačit ćete |
| 3. | cjepidlačit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | cjepidlačah |
| 2. | cjepidlačaše |
| 3. | cjepidlačaše |
| množina | |
| 1. | cjepidlačasmo |
| 2. | cjepidlačaste |
| 3. | cjepidlačahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | cjepidlačio sam |
| 2. | cjepidlačio si |
| 3. | cjepidlačio je |
| množina | |
| 1. | cjepidlačili smo |
| 2. | cjepidlačili ste |
| 3. | cjepidlačili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam cjepidlačio |
| 2. | bio si cjepidlačio |
| 3. | bio je cjepidlačio |
| množina | |
| 1. | bili smo cjepidlačili |
| 2. | bili ste cjepidlačili |
| 3. | bili su cjepidlačili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | cjepidlači |
| množina | |
| 1. | cjepidlačimo |
| 2. | cjepidlačite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| cjepidlačeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| cjepidlačio, cjepidlačila, cjepidlačilo | |
| cjepidlačili, cjepidlačile, cjepidlačila | |
Definicija
naglašavati ili tražiti beznačajne sitnice, prenaglašavati beznačajne pojedinosti, biti sitničav; cjepidlačariti
Etimologija
✧ vidi cjepìdlaka
