cjȅpnuti
cjȅpnuti (što, koga) svrš. 〈prez. -nēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. cjȅpnuo〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| cjepnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | cjepnem |
| 2. | cjepneš |
| 3. | cjepne |
| množina | |
| 1. | cjepnemo |
| 2. | cjepnete |
| 3. | cjepnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | cjepnut ću |
| 2. | cjepnut ćeš |
| 3. | cjepnut će |
| množina | |
| 1. | cjepnut ćemo |
| 2. | cjepnut ćete |
| 3. | cjepnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | cjepnuh |
| 2. | cjepnu |
| 3. | cjepnu |
| množina | |
| 1. | cjepnusmo |
| 2. | cjepnuste |
| 3. | cjepnuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | cjepnuo sam |
| 2. | cjepnuo si |
| 3. | cjepnuo je |
| množina | |
| 1. | cjepnuli smo |
| 2. | cjepnuli ste |
| 3. | cjepnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam cjepnuo |
| 2. | bio si cjepnuo |
| 3. | bio je cjepnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo cjepnuli |
| 2. | bili ste cjepnuli |
| 3. | bili su cjepnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | cjepni |
| množina | |
| 1. | cjepnimo |
| 2. | cjepnite |
| glagolski prilog prošli | |
| cjepnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| cjepnuo, cjepnula, cjepnulo | |
| cjepnuli, cjepnule, cjepnula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| cjepnut, cjepnuta, cjepnuto | |
| cjepnuti, cjepnute, cjepnuta | |
Definicija
| 1. | v. cjepkati |
| 2. | pren. iron. osjetno kazniti novčanom kaznom, odrediti visoku pristojbu i sl. [cjepnuti po džepu] |
Etimologija
✧ vidi cijépati
