cjȅnkati se
cjȅnkati se nesvrš. 〈prez. -ām se, pril. sad. -ajūći se, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
cjenkati | |
prezent | |
jednina | |
1. | cjenkam |
2. | cjenkaš |
3. | cjenka |
množina | |
1. | cjenkamo |
2. | cjenkate |
3. | cjenkaju |
futur | |
jednina | |
1. | cjenkat ću |
2. | cjenkat ćeš |
3. | cjenkat će |
množina | |
1. | cjenkat ćemo |
2. | cjenkat ćete |
3. | cjenkat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | cjenkah |
2. | cjenkaše |
3. | cjenkaše |
množina | |
1. | cjenkasmo |
2. | cjenkaste |
3. | cjenkahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | cjenkao sam |
2. | cjenkao si |
3. | cjenkao je |
množina | |
1. | cjenkali smo |
2. | cjenkali ste |
3. | cjenkali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam cjenkao |
2. | bio si cjenkao |
3. | bio je cjenkao |
množina | |
1. | bili smo cjenkali |
2. | bili ste cjenkali |
3. | bili su cjenkali |
imperativ | |
jednina | |
2. | cjenkaj |
množina | |
1. | cjenkajmo |
2. | cjenkajte |
glagolski prilog sadašnji | |
cjenkajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
cjenkao, cjenkala, cjenkalo | |
cjenkali, cjenkale, cjenkala | |
glagolski pridjev pasivni | |
cjenkan, cjenkana, cjenkano | |
cjenkani, cjenkane, cjenkana |