cjelívati
cjelívati (koga, što) nesvrš. 〈prez. cjèlīvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| cjelivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | cjelivam |
| 2. | cjelivaš |
| 3. | cjeliva |
| množina | |
| 1. | cjelivamo |
| 2. | cjelivate |
| 3. | cjelivaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | cjelivat ću |
| 2. | cjelivat ćeš |
| 3. | cjelivat će |
| množina | |
| 1. | cjelivat ćemo |
| 2. | cjelivat ćete |
| 3. | cjelivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | cjelivah |
| 2. | cjelivaše |
| 3. | cjelivaše |
| množina | |
| 1. | cjelivasmo |
| 2. | cjelivaste |
| 3. | cjelivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | cjelivao sam |
| 2. | cjelivao si |
| 3. | cjelivao je |
| množina | |
| 1. | cjelivali smo |
| 2. | cjelivali ste |
| 3. | cjelivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam cjelivao |
| 2. | bio si cjelivao |
| 3. | bio je cjelivao |
| množina | |
| 1. | bili smo cjelivali |
| 2. | bili ste cjelivali |
| 3. | bili su cjelivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | cjelivaj |
| množina | |
| 1. | cjelivajmo |
| 2. | cjelivajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| cjelivajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| cjelivao, cjelivala, cjelivalo | |
| cjelivali, cjelivale, cjelivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| cjelivan, cjelivana, cjelivano | |
| cjelivani, cjelivane, cjelivana | |
Definicija
ekspr. jez. knjiž. ljubiti; cjelovati
Etimologija
✧ vidi cjèlov
